Učimo da je Krist Glava svoje Crkve. Crkva je Njegovo tijelo i njegova zaručnica (Prva Korinćanima 12: 12-27; Druga Korinćanima 11: 2; Efežanima 1: 22-23; Efežanima 4: 15-16; Kološanima 1: 15-20; Otkrivenje 19: 1-9).
Učimo da je Krist umro za svoju Crkvu. Otkupio je svoj narod svojom savršenom, dostatnom nadomjesnom žrtvom (Matej 1:21; Ivan 10:11-18; Efežanima 5:25-27; Hebrejima 10:11-18).
Učimo da se Kristova prava, nevidljiva, vječna Crkva sastoji od onih koje je Bog Otac odabrao, Bog Sin otkupio, a obnovio Bog Duh Sveti (Efežanima 1: 3-14; Rimljanima 8: 28-30 ; Prva Solunjanima 1: 1-5; Druga Timoteju 219).
Učimo da su svi Božji izabrani privedeni Kristu na spasenje, niti jedan nije (niti će biti) izgubljen. Oni koji su spašeni samo po milosti, samo po vjeri i samo u Kristu, Duh Sveti je krstio u jedinstveno Kristovo duhovno tijelo (Ivan 6: 37-40; Ivan 10: 27-30; Efežanima 1: 13- 14; Prva Korinćanima 12: 12-13; Rimljanima 8: 9).
Učimo da Krist upravlja svojom Crkvom po svojoj autoritativnoj Svetoj Riječi. Kristovi otkupljenici slušaju Kristov glas kroz nadahnutu, dostatnu Kristovu Riječ (Ivan 10: 2-5; Ivan 10: 27-30; Prva Korinćanima 2:16).
„Katolička ili univerzalna Crkva, koja je nevidljiva, sastoji se od cijelog broja izabranih, koji su bili, jesu, ili će biti okupljeni u jednu, pod Kristom koji je Glava i supružnik, tijelo, sveobuhvatnost Onoga koji sve ispunjava u svima.“ (Westminsterska ispovijest vjere, poglavlje 25, br. 1).
Učimo da je pravilno propovijedanje Riječi Božje označava pravu Crkvu (Prva Korinćanima 1: 18-25; Prva Korinćanima 2: 1-16; Druga Timoteju 3: 14-16; Drugi Timoteju 2:15; Drugi Timoteju 4: 1-5).
Učimo da pravilno dijeljenje sakramenata (krštenje i Gospodnja večera) označava pravu Crkvu (Matej 26: 26-29; Matej 28: 18-20; Djela 2: 36-47; Prva Korinćanima 11:17 -34).
Učimo da pravilna primjena Crkvene discipline označava pravu Crkvu (Matej 18: 15-20; Prva Korinćanima 5: 1-5; Druga Solunjanima 3: 6-15; Prva Timoteju 1:20)
Učimo da se od Gospodinovih ljudi očekuje okupljanje i slavljenje na Gospodnji dan u mjesnim crkvenim zajednicama (Djela 2: 42-47; Prva Korinćanima 16: 1-4; Hebrejima 10: 23-25).
„Sveti su po ispovijesti dužni održavati sveto zajedništvo i zajedništvo u štovanju Boga i vršiti druge duhovne službe kojima se teži međusobnom izgrađivanju; kao i u oslobađanju jedni drugih od vanjskih stvari, u skladu s njihovim sposobnostima i potrebama. Takvo zajedništvo za koje Bog pruža priliku treba proširiti na sve one koji na svakom mjestu zazivaju ime Gospodina Isusa.“ (Westminsterska ispovijest vjere, poglavlje 25, br. 2).
Učimo da je širenje i uspostava mjesnih crkava, predvođena s više kvalificiranih muških starješina, jasno poučavana i određena u Novom zavjetu (Djela 14: 21-23; Djela 20: 28-31; Rimljanima 15: 14-21 Prva Korinćanima 1: 1-3 Galaćanima 1: 1-2; Efežanima 1: 1-2; Filipljanima 1: 1-2; Kološanima 1: 1-2; Prva Solunjanima 1: 1; Prva Timoteju 3: 1-7; Titu 1: 4-9; Prva Petrova 5: 1-4; Otkrivenje 2-3).
Učimo da starješine moraju udovoljavati jasnim Božjim kvalifikacijama kako je određeno u Svetom Pismu. Starješine su duhovni pod-pastiri pod vlašću Gospodina Isusa Krista. Odgovorni su hraniti i voditi Božje stado i oni će Bogu polagati račun. Đakoni služe Božjem stadu pod vodstvom starješina. Oni također moraju udovoljiti jasnim kvalifikacijama utvrđenim u Pismima (Prva Timoteju 3: 1-13; Prva Timoteju 5: 17-22; Titu 1: 4-9; Prva Petrova 5: 1-4; Djela 20: 28- 31; Hebrejima 13:7; Hebrejima 13:17).
Učimo da su svi vjernici dobili duhovne darove na izgradnju i blagoslov Kristovog tijela. Iako su čudesni darovi prestali s krajem apostolske ere, darovi službe još uvijek djeluju i trebali bi ih koristiti svi vjernici za izgradnju Kristova tijela i donošenje časti i slave Kristu (Prva Korinćanima 12: 4-4 7, 11; Rimljanima 12: 3-8; Efežanima 4: 11-16; Prva Petrova 4: 10-11; Druga Korinćanima 12:12; Hebrejima 2: 3-4).
Učimo da je glavna svrha Crkve proslaviti Boga. Očitovana mudrost i slava Božja javljaju se kroz Crkvu, a vjernici se izgrađuju putem Božje riječi, dok zajedno stremimo prema svetom životu u poštovanju prema Bogu, i dok uz Božje spasiteljsko evanđelje posežemo u izgubljeni svijet. (Efežanima 3:10; Efežanima 4: 11-16; Prva Ivanova 3: 1-3; Djela 2: 41-47; Djela 1: 8; Matej 28: 19-20).
„Najčišće Crkve pod nebom podložne su i mješavini i pogreškama; a neke su se tako izrodile da nisu postale Kristove Crkve, već sotonine sinagoge. Ipak, na zemlji će uvijek postojati Crkva koja će se klanjati Bogu u skladu s njegovom voljom.“ (Westminsterska ispovijest vjere, poglavlje 25, br. 5)
Učimo da je Krist umro za svoju Crkvu. Otkupio je svoj narod svojom savršenom, dostatnom nadomjesnom žrtvom (Matej 1:21; Ivan 10:11-18; Efežanima 5:25-27; Hebrejima 10:11-18).
Učimo da se Kristova prava, nevidljiva, vječna Crkva sastoji od onih koje je Bog Otac odabrao, Bog Sin otkupio, a obnovio Bog Duh Sveti (Efežanima 1: 3-14; Rimljanima 8: 28-30 ; Prva Solunjanima 1: 1-5; Druga Timoteju 219).
Učimo da su svi Božji izabrani privedeni Kristu na spasenje, niti jedan nije (niti će biti) izgubljen. Oni koji su spašeni samo po milosti, samo po vjeri i samo u Kristu, Duh Sveti je krstio u jedinstveno Kristovo duhovno tijelo (Ivan 6: 37-40; Ivan 10: 27-30; Efežanima 1: 13- 14; Prva Korinćanima 12: 12-13; Rimljanima 8: 9).
Učimo da Krist upravlja svojom Crkvom po svojoj autoritativnoj Svetoj Riječi. Kristovi otkupljenici slušaju Kristov glas kroz nadahnutu, dostatnu Kristovu Riječ (Ivan 10: 2-5; Ivan 10: 27-30; Prva Korinćanima 2:16).
„Katolička ili univerzalna Crkva, koja je nevidljiva, sastoji se od cijelog broja izabranih, koji su bili, jesu, ili će biti okupljeni u jednu, pod Kristom koji je Glava i supružnik, tijelo, sveobuhvatnost Onoga koji sve ispunjava u svima.“ (Westminsterska ispovijest vjere, poglavlje 25, br. 1).
Učimo da je pravilno propovijedanje Riječi Božje označava pravu Crkvu (Prva Korinćanima 1: 18-25; Prva Korinćanima 2: 1-16; Druga Timoteju 3: 14-16; Drugi Timoteju 2:15; Drugi Timoteju 4: 1-5).
Učimo da pravilno dijeljenje sakramenata (krštenje i Gospodnja večera) označava pravu Crkvu (Matej 26: 26-29; Matej 28: 18-20; Djela 2: 36-47; Prva Korinćanima 11:17 -34).
Učimo da pravilna primjena Crkvene discipline označava pravu Crkvu (Matej 18: 15-20; Prva Korinćanima 5: 1-5; Druga Solunjanima 3: 6-15; Prva Timoteju 1:20)
Učimo da se od Gospodinovih ljudi očekuje okupljanje i slavljenje na Gospodnji dan u mjesnim crkvenim zajednicama (Djela 2: 42-47; Prva Korinćanima 16: 1-4; Hebrejima 10: 23-25).
„Sveti su po ispovijesti dužni održavati sveto zajedništvo i zajedništvo u štovanju Boga i vršiti druge duhovne službe kojima se teži međusobnom izgrađivanju; kao i u oslobađanju jedni drugih od vanjskih stvari, u skladu s njihovim sposobnostima i potrebama. Takvo zajedništvo za koje Bog pruža priliku treba proširiti na sve one koji na svakom mjestu zazivaju ime Gospodina Isusa.“ (Westminsterska ispovijest vjere, poglavlje 25, br. 2).
Učimo da je širenje i uspostava mjesnih crkava, predvođena s više kvalificiranih muških starješina, jasno poučavana i određena u Novom zavjetu (Djela 14: 21-23; Djela 20: 28-31; Rimljanima 15: 14-21 Prva Korinćanima 1: 1-3 Galaćanima 1: 1-2; Efežanima 1: 1-2; Filipljanima 1: 1-2; Kološanima 1: 1-2; Prva Solunjanima 1: 1; Prva Timoteju 3: 1-7; Titu 1: 4-9; Prva Petrova 5: 1-4; Otkrivenje 2-3).
Učimo da starješine moraju udovoljavati jasnim Božjim kvalifikacijama kako je određeno u Svetom Pismu. Starješine su duhovni pod-pastiri pod vlašću Gospodina Isusa Krista. Odgovorni su hraniti i voditi Božje stado i oni će Bogu polagati račun. Đakoni služe Božjem stadu pod vodstvom starješina. Oni također moraju udovoljiti jasnim kvalifikacijama utvrđenim u Pismima (Prva Timoteju 3: 1-13; Prva Timoteju 5: 17-22; Titu 1: 4-9; Prva Petrova 5: 1-4; Djela 20: 28- 31; Hebrejima 13:7; Hebrejima 13:17).
Učimo da su svi vjernici dobili duhovne darove na izgradnju i blagoslov Kristovog tijela. Iako su čudesni darovi prestali s krajem apostolske ere, darovi službe još uvijek djeluju i trebali bi ih koristiti svi vjernici za izgradnju Kristova tijela i donošenje časti i slave Kristu (Prva Korinćanima 12: 4-4 7, 11; Rimljanima 12: 3-8; Efežanima 4: 11-16; Prva Petrova 4: 10-11; Druga Korinćanima 12:12; Hebrejima 2: 3-4).
Učimo da je glavna svrha Crkve proslaviti Boga. Očitovana mudrost i slava Božja javljaju se kroz Crkvu, a vjernici se izgrađuju putem Božje riječi, dok zajedno stremimo prema svetom životu u poštovanju prema Bogu, i dok uz Božje spasiteljsko evanđelje posežemo u izgubljeni svijet. (Efežanima 3:10; Efežanima 4: 11-16; Prva Ivanova 3: 1-3; Djela 2: 41-47; Djela 1: 8; Matej 28: 19-20).
„Najčišće Crkve pod nebom podložne su i mješavini i pogreškama; a neke su se tako izrodile da nisu postale Kristove Crkve, već sotonine sinagoge. Ipak, na zemlji će uvijek postojati Crkva koja će se klanjati Bogu u skladu s njegovom voljom.“ (Westminsterska ispovijest vjere, poglavlje 25, br. 5)