Učimo da će se Isus Krist vratiti u slavi na svršetku svijeta. Njegov Drugi dolazak bit će osoban, fizički, vidljiv i veličanstven. Prije pojavljivanja Krista mora se prvo pojaviti Antikrist. Ovom bezakoniku i sinu propasti će ovlastiti Sotona i uvest će u veliko otpadništvo. Gospodin Isus Krist odlučno će ga pobijediti pri Njegovom drugom dolasku (Djela apostolska 1: 6-11; Tit 2: 11-14; 2. Solunjanima 2: 1-12; Otkrivenje 19: 11-21).
Učimo kako pojavljivanje Isusa Krista neće biti skriveno ili tajno. Sam Gospodin sići će s neba uz poklič i svako će ga oko vidjeti. Njegova će „Paruzija“ (tj. Pojava, očitovanje, dolazak) biti popraćena oblacima slave, s glasom arkanđela i trubom Božjom (Matej 24: 23-31; Djela apostolska 1: 6-11; Otkrivenje 1: 7; Prva Solunjanima 4: 13-18; Prva Korinćanima 15: 50-58).
Učimo da će Drugi Kristov dolazak biti popraćen općim tjelesnim uskrsnućem svih ljudi svih vremena. Vjernicima će biti dosuđene vječne nagrade... ona djela koja su radili kao ponovno rođeni ljudi koji su spašeni samo milošću, samo vjerom, samo po Kristu. Nevjernike će se osuditi na vječno prokletstvo... zbog njihove pobune protiv Boga i odbijanja Krista. Slavni Kralj kraljeva i Gospodar gospodara uvest će tada vječno stanje (Matej 13: 36-43; Efežanima 2: 8-10; Prva Korinćanima 3: 10-17; Druga Korinćanima 5:10; Prva Korinćanima 15:50 -58; Prva Solunjanima 4: 13-18; Otkrivenje 11: 15-18; Otkrivenje 19: 11-20; Otkrivenje 20: 10-15; Otkrivenje 21-22).
„Bog je odredio dan u kojem će suditi svijetu u pravednosti po Isusu Kristu, kojemu je Otac dao svu moć i sud. Tog će dana biti osuđeni ne samo anđeli otpadnici, već će se i sve osobe koje su živjele na zemlji pojaviti pred Kristovim sudom kako bi iznijeli svoje misli, riječi i djela; i primati će prema onome što su učinili u tijelu, bilo dobro, bilo zlo.” (Westminsterska Ispovijest vjere, Veći katekizam, poglavlje 33, br. 1).
Učimo da su Drugi Kristov dolazak i zanos crkve jedan te isti događaj. Crkva će ostati na zemlji do Drugog Kristovog dolaska i kršćani će prolaziti kroz patnje. Kristov će se povratak dogoditi nakon patnji i Gospodin će pri zanesenju sabrati svoje k sebi (Matej 24: 29-43; Marko 13: 24-27; Ivan 17:15; Rimljanima 8: 18-23; Prva Solunjanima 4:13-5: 11; Druga Solunjanima 2:1-12).
Učimo da kad vjernik umre, njegova je duša / duh odmah kod kuće s Gospodinom. Njegova duša / duh je živ i svjestan u slavi. Kad se Isus vrati, sa sobom će donijeti duše svih vjernika na nebu i oni će primiti proslavljena tijela. Njihova propadljiva, smrtna tijela uskrsnut će i odmah će biti promijenjena u nepropadljiva, besmrtna tijela koja će zauvijek biti sjedinjena s njihovim već proslavljenim dušama (Djela apostolska 7: 54-60; Druga Korinćanima 5: 6-9; Filipljanima 1: 21- 24; Prva Solunjanima 4: 13-18; Prva Korinćanima 15: 50-58; Filipljanima 3: 20-21).
Učimo da će Gospodinovi izabranici koji će biti još uvijek živi na zemlji pri Kristovom povratku, primiti svoja proslavljena tijela koja će također zauvijek biti sjedinjena s njihovim proslavljenim dušama. Oni će biti uhvaćeni u zraku u susret svom Gospodinu i bit će dio pratnje našeg Gospodina koja će ga dočekati i slaviti (zajedno s dušama vjernika koji dolaze s našim Gospodinom) dok On pobjedonosno silazi s Neba. (Prva Solunjanima 4: 13-18; Prva Korinćanima 15: 50-58).
„Tijela ljudi, nakon smrti, vraćaju se u prah i propadaju; ali njihove se duše, koje niti umiru niti spavaju, imajući besmrtnu egzistenciju, odmah se vraćaju Bogu koji im ih je dao; duše pravednika, postajući tada savršenima u svetosti, primaju se na najviša nebesa, gdje gledaju lice Božje, u svjetlosti i slavi, čekajući potpuno otkupljenje svojih tijela. I duše zlih bačene su u pakao, gdje ostaju u mukama i posvemašnjoj tami, namijenjene za sud velikog dana. Pored ova dva mjesta, Sveto pismo ne priznaje niti jedno.“ (Westminstersko ispovijedanje vjere, Veći katekizam, poglavlje 32, br. 1).
Učimo da je Isus svečano uspostavio svoje kraljevstvo svojim prvim dolaskom. Stari zavjet je ukazivao na Njegovo kraljevstvo koje dolazi. Ivan Krstitelj izjavio je kako je kraljevstvo nadomak. Isus je propovijedao kako se približilo njegovo kraljevstvo i činio čudesa da pokaže kako je kraljevstvo došlo. Isus je zapovjedio svojim učenicima neka izađu i svjedoče svijetu kako je on suvereni kralj svoga kraljevstva. Nakon što je otkupio svoj narod Njegovom jednom zauvijek zamjenskom, žrtvenom smrću i slavnim uskrsnućem, Isus se popeo na nebo kao pobjednički i okrunjeni kralj. On sada vlada i kraljuje nad svim stvarima i nema apsolutno ničega izvan Njegove suverene kontrole (Danijel 2:44; Danijel 7: 13-14; Psalam 2; Psalam 110; Izaija 9: 6-7, Matej 3: 2; Matej 4:17; Matej 12: 22-30; Matej 28: 19-20; Djela 1: 6-11; Filipljanima 2: 5-11; Otkrivenje 5; Djela 4: 23-31; Efežanima 1: 18-23; Kološanima 1: 15-20; Hebrejima 1: 1-4).
Učimo da je Božje kraljevstvo i sadašnja i buduća stvarnost. Kraljevstvo Božje je „već“ (sadašnja stvarnost koja je započela Kristovim prvim dolaskom) i „još nije“ (buduće ispunjenje koje će se dogoditi pri Kristovom drugom dolasku). Odbacujemo ideju da se kraljevstvo u potpunosti ostvaruje u sadašnjosti ili da je kraljevstvo ograničeno samo na budućnost. Oba su vjerovanja suprotna jasnim učenjima Novog zavjeta. Isus Krist došao je prvi put kao obećani kralj. Trenutno je ustoličen kao proslavljeni kralj. Vratit će se u slavi kao pobjedonosni Kralj kraljeva i Gospodar gospodara gdje će suditi živima i mrtvima i ispuniti svoje vječno kraljevstvo (Mt 4,17; Mt 28,18-20; Ivan 18,33-38; Efežanima 1: 18-23; Kološanima 1: 13-20; Hebrejima 1: 1-14; Otkrivenje 1: 5-7; Otkrivenje 19: 11-21; Otkrivenje 21-22).
Učimo da je tisućljetno razdoblje simbolično dugo razdoblje između prvog i drugog Kristovog došašća. Pri svom prvom dolasku, Krist je vezao Sotonu tako da više nije mogao obmanjivati narode. Od tada se kraljevstvo Božje (Kristova vladavina) proširivalo propovijedanjem evanđelja. Bog dovodi ljude k sebi tako što im Krist postaje Gospodin, Spasitelj i Kralj. Neposredno prije drugog Kristovog dolaska, Sotona će biti oslobođen kako bi obmanuo narode i uveo vrijeme velike nevolje na zemlji. Tada će se Krist vratiti u slavi kada će izvršiti konačni sud i ustanoviti vječno stanje (Otkrivenje 20: 1-7; Matej 12: 22-29; Luka 10: 17-18, Ivan 12: 31-32, Matej 28:18 -20; Djela 1,8:).
Učimo da nijedan čovjek ne zna točan sat ili dan Gospodinova povratka. Stoga odbacujemo sva nagađanja, predviđanja i nerazumne pokušaje izračuna vremena. Gospodinov povratak bit će iznenadan i potpuno neočekivan ("poput lopova u noći"). Biblija je jasna da bismo trebali biti budni i na oprezu, vjerno živeći za svoga Gospodina i donositi slavu Njegovom svetom imenu dok nestrpljivo očekujemo Njegov neupitini povratak (Matej 24-25; Marko 13; Luka 21; Prva Solunjanima 5: 1-11 ).
„Kao što je Krist želio da budemo sigurni i uvjereni kako dolazi sudnji dan, i da bi sve ljude odvratio od grijeha; i radi veće utjehe pobožnih u njihovim nedaćama, tako će i On taj dan učiniti ljudima nepoznat, da se mogu otresti svake tjelesne sigurnosti i biti spremni reći: Dođi Gospodine Isuse, dođi brzo. Amen.” (Westminstersko ispovijedanje vjere, Veći katekizam, poglavlje 33, br. 3)
Učimo kako pojavljivanje Isusa Krista neće biti skriveno ili tajno. Sam Gospodin sići će s neba uz poklič i svako će ga oko vidjeti. Njegova će „Paruzija“ (tj. Pojava, očitovanje, dolazak) biti popraćena oblacima slave, s glasom arkanđela i trubom Božjom (Matej 24: 23-31; Djela apostolska 1: 6-11; Otkrivenje 1: 7; Prva Solunjanima 4: 13-18; Prva Korinćanima 15: 50-58).
Učimo da će Drugi Kristov dolazak biti popraćen općim tjelesnim uskrsnućem svih ljudi svih vremena. Vjernicima će biti dosuđene vječne nagrade... ona djela koja su radili kao ponovno rođeni ljudi koji su spašeni samo milošću, samo vjerom, samo po Kristu. Nevjernike će se osuditi na vječno prokletstvo... zbog njihove pobune protiv Boga i odbijanja Krista. Slavni Kralj kraljeva i Gospodar gospodara uvest će tada vječno stanje (Matej 13: 36-43; Efežanima 2: 8-10; Prva Korinćanima 3: 10-17; Druga Korinćanima 5:10; Prva Korinćanima 15:50 -58; Prva Solunjanima 4: 13-18; Otkrivenje 11: 15-18; Otkrivenje 19: 11-20; Otkrivenje 20: 10-15; Otkrivenje 21-22).
„Bog je odredio dan u kojem će suditi svijetu u pravednosti po Isusu Kristu, kojemu je Otac dao svu moć i sud. Tog će dana biti osuđeni ne samo anđeli otpadnici, već će se i sve osobe koje su živjele na zemlji pojaviti pred Kristovim sudom kako bi iznijeli svoje misli, riječi i djela; i primati će prema onome što su učinili u tijelu, bilo dobro, bilo zlo.” (Westminsterska Ispovijest vjere, Veći katekizam, poglavlje 33, br. 1).
Učimo da su Drugi Kristov dolazak i zanos crkve jedan te isti događaj. Crkva će ostati na zemlji do Drugog Kristovog dolaska i kršćani će prolaziti kroz patnje. Kristov će se povratak dogoditi nakon patnji i Gospodin će pri zanesenju sabrati svoje k sebi (Matej 24: 29-43; Marko 13: 24-27; Ivan 17:15; Rimljanima 8: 18-23; Prva Solunjanima 4:13-5: 11; Druga Solunjanima 2:1-12).
Učimo da kad vjernik umre, njegova je duša / duh odmah kod kuće s Gospodinom. Njegova duša / duh je živ i svjestan u slavi. Kad se Isus vrati, sa sobom će donijeti duše svih vjernika na nebu i oni će primiti proslavljena tijela. Njihova propadljiva, smrtna tijela uskrsnut će i odmah će biti promijenjena u nepropadljiva, besmrtna tijela koja će zauvijek biti sjedinjena s njihovim već proslavljenim dušama (Djela apostolska 7: 54-60; Druga Korinćanima 5: 6-9; Filipljanima 1: 21- 24; Prva Solunjanima 4: 13-18; Prva Korinćanima 15: 50-58; Filipljanima 3: 20-21).
Učimo da će Gospodinovi izabranici koji će biti još uvijek živi na zemlji pri Kristovom povratku, primiti svoja proslavljena tijela koja će također zauvijek biti sjedinjena s njihovim proslavljenim dušama. Oni će biti uhvaćeni u zraku u susret svom Gospodinu i bit će dio pratnje našeg Gospodina koja će ga dočekati i slaviti (zajedno s dušama vjernika koji dolaze s našim Gospodinom) dok On pobjedonosno silazi s Neba. (Prva Solunjanima 4: 13-18; Prva Korinćanima 15: 50-58).
„Tijela ljudi, nakon smrti, vraćaju se u prah i propadaju; ali njihove se duše, koje niti umiru niti spavaju, imajući besmrtnu egzistenciju, odmah se vraćaju Bogu koji im ih je dao; duše pravednika, postajući tada savršenima u svetosti, primaju se na najviša nebesa, gdje gledaju lice Božje, u svjetlosti i slavi, čekajući potpuno otkupljenje svojih tijela. I duše zlih bačene su u pakao, gdje ostaju u mukama i posvemašnjoj tami, namijenjene za sud velikog dana. Pored ova dva mjesta, Sveto pismo ne priznaje niti jedno.“ (Westminstersko ispovijedanje vjere, Veći katekizam, poglavlje 32, br. 1).
Učimo da je Isus svečano uspostavio svoje kraljevstvo svojim prvim dolaskom. Stari zavjet je ukazivao na Njegovo kraljevstvo koje dolazi. Ivan Krstitelj izjavio je kako je kraljevstvo nadomak. Isus je propovijedao kako se približilo njegovo kraljevstvo i činio čudesa da pokaže kako je kraljevstvo došlo. Isus je zapovjedio svojim učenicima neka izađu i svjedoče svijetu kako je on suvereni kralj svoga kraljevstva. Nakon što je otkupio svoj narod Njegovom jednom zauvijek zamjenskom, žrtvenom smrću i slavnim uskrsnućem, Isus se popeo na nebo kao pobjednički i okrunjeni kralj. On sada vlada i kraljuje nad svim stvarima i nema apsolutno ničega izvan Njegove suverene kontrole (Danijel 2:44; Danijel 7: 13-14; Psalam 2; Psalam 110; Izaija 9: 6-7, Matej 3: 2; Matej 4:17; Matej 12: 22-30; Matej 28: 19-20; Djela 1: 6-11; Filipljanima 2: 5-11; Otkrivenje 5; Djela 4: 23-31; Efežanima 1: 18-23; Kološanima 1: 15-20; Hebrejima 1: 1-4).
Učimo da je Božje kraljevstvo i sadašnja i buduća stvarnost. Kraljevstvo Božje je „već“ (sadašnja stvarnost koja je započela Kristovim prvim dolaskom) i „još nije“ (buduće ispunjenje koje će se dogoditi pri Kristovom drugom dolasku). Odbacujemo ideju da se kraljevstvo u potpunosti ostvaruje u sadašnjosti ili da je kraljevstvo ograničeno samo na budućnost. Oba su vjerovanja suprotna jasnim učenjima Novog zavjeta. Isus Krist došao je prvi put kao obećani kralj. Trenutno je ustoličen kao proslavljeni kralj. Vratit će se u slavi kao pobjedonosni Kralj kraljeva i Gospodar gospodara gdje će suditi živima i mrtvima i ispuniti svoje vječno kraljevstvo (Mt 4,17; Mt 28,18-20; Ivan 18,33-38; Efežanima 1: 18-23; Kološanima 1: 13-20; Hebrejima 1: 1-14; Otkrivenje 1: 5-7; Otkrivenje 19: 11-21; Otkrivenje 21-22).
Učimo da je tisućljetno razdoblje simbolično dugo razdoblje između prvog i drugog Kristovog došašća. Pri svom prvom dolasku, Krist je vezao Sotonu tako da više nije mogao obmanjivati narode. Od tada se kraljevstvo Božje (Kristova vladavina) proširivalo propovijedanjem evanđelja. Bog dovodi ljude k sebi tako što im Krist postaje Gospodin, Spasitelj i Kralj. Neposredno prije drugog Kristovog dolaska, Sotona će biti oslobođen kako bi obmanuo narode i uveo vrijeme velike nevolje na zemlji. Tada će se Krist vratiti u slavi kada će izvršiti konačni sud i ustanoviti vječno stanje (Otkrivenje 20: 1-7; Matej 12: 22-29; Luka 10: 17-18, Ivan 12: 31-32, Matej 28:18 -20; Djela 1,8:).
Učimo da nijedan čovjek ne zna točan sat ili dan Gospodinova povratka. Stoga odbacujemo sva nagađanja, predviđanja i nerazumne pokušaje izračuna vremena. Gospodinov povratak bit će iznenadan i potpuno neočekivan ("poput lopova u noći"). Biblija je jasna da bismo trebali biti budni i na oprezu, vjerno živeći za svoga Gospodina i donositi slavu Njegovom svetom imenu dok nestrpljivo očekujemo Njegov neupitini povratak (Matej 24-25; Marko 13; Luka 21; Prva Solunjanima 5: 1-11 ).
„Kao što je Krist želio da budemo sigurni i uvjereni kako dolazi sudnji dan, i da bi sve ljude odvratio od grijeha; i radi veće utjehe pobožnih u njihovim nedaćama, tako će i On taj dan učiniti ljudima nepoznat, da se mogu otresti svake tjelesne sigurnosti i biti spremni reći: Dođi Gospodine Isuse, dođi brzo. Amen.” (Westminstersko ispovijedanje vjere, Veći katekizam, poglavlje 33, br. 3)