Učimo da je sve spasenje po Božjoj milosti, stoga Bog zaslužuje svu slavu. Bog je suvereno izabrao narod za Sebe, a taj je izbor bio napravljen prije utemeljenja vremena. Bog nije donio ovaj izbor jer je predvidio da će neki ljudi na kraju preuzeti inicijativu i odabrati Njega. Umjesto toga, Bog je bio i uvijek jest prvi uzrok spasenja. Njegov se izbor temeljio isključivo na Njegovoj milostivoj i milosrdnoj inicijativi. Spasenje nije sinergijsko (kao da Bog i čovjek rade zajedno). Spasenje je monergijsko (Božji izbor i samo Božje djelovanje). Ipak, svim ljudima Bog zapovijeda i pred Bogom su odgovorni pokajati se i uzdati se u Krista kao Spasitelja i Gospodara (Efežanima 1: 4-14; Efežanima 2: 1-10; Rimljanima 3: 10-12; Rimljanima 8: 6-8; Rimljanima 8: 28-30; Rimljanima 9: 6-18; Druga Solunjanima 2:13; Druga Timoteju 2:10; Prva Petrova 1: 2; Ezekiel 18:23, 32; Matej 4:17; Luka 13: 1-5; Ivan 8:24).
„Svima onima koje je Bog predodredio za život, i samo njima, Bogu se svidjelo u Njegovo određeno i prihvaćeno vrijeme, da upravo svojom Riječju i Duhom pozove iz stanja grijeha i smrti, u kojem su po prirodi, na milost i spasenje, po Isusu Kristu; prosvjetljujući njihov um da duhovno i spasonosno razumiju Božje stvari, uzimajući im srce od kamena i dajući im srce od tijela; obnavljajući njihove volje i, Svojom svemogućom snagom, određuje ih za ono dobro, djelotvorno ih privlačeći Isusu Kristu; pa ipak, dolaze najslobodnije, voljom volje Njegove milosti (Westminstersko ispovijedanje vjere, poglavlje 10, br. 1).
„Ovaj djelotvorni poziv je samo od Božje slobodne i posebne milosti, a ne iz čega što bi se nalazilo u čovjeku, koji je u sebi potpuno pasivan, sve dok ga Duh Sveti ne oživi i ne obnovi, i time mu omogući odgovoriti na ovaj poziv i prigrliti milost koja se u njoj pruža i prenosi “(Westminstersko ispovijedanje vjere, poglavlje 10, br. 2).
Učimo da je Isus Krist otišao na križ i položio svoj život za svoje ovce (izabrane po Bogu). Otkupio je svoje ovce tako što je umjesto njih kažnjen za njihove grijehe i podnio je punu srdžbu Božju umjesto njih. Umro je smrću kakvu oni zaslužuju, ali tri dana kasnije uskrsnuo je pobjedom, u potpunosti plativši grijehe svojih ovaca za sudnji dan. Otac je u potpunosti prihvatio Kristovu žrtvu, Kristova žrtva u potpunosti je pomirila Božji gnjev prema izabranicima i njihovim grijesima (Ivan 10:11, 14, 22-30; Matej 25: 31-46; Efežanima 5:25; Druga Korinćanima 5 : 21; Prvi Petar 1: 18-21; Prvi Petar 3; 18; Prva Ivanova 2: 2; Prva Ivanova 4: 9-10; Ivan 19:30; Rim 1: 3-4; Rim 5: 6-11; Prva Solunjanima 5: 9-11).
Učimo da Duh Sveti djelotvorno poziva i obnavlja izabrane čak i dok su još mrtvi u svojim prijestupima i grijesima. Duh Sveti ih čini živima u duhovnom carstvu (preporod); Daje im dar vjere kako bi se mogli pokajati za svoje grijehe i svoju vjeru za spasenje položiti samo u Krista; Bog ih proglašava pravednima u svojim očima (opravdanje) zbog savršene Kristove pravednosti koja je pripisana njihovom računu (priračunata). Plod obnovljene duše očituje se kad im Duh Sveti daje pokoran život i dobra djela na Kristovu slavu (posvećenje), život koji se sve više prilagođava Kristovoj slici i prilici (Ivan 6:37; Prva Petrova 1: 23-24; Efežanima 1: 13-14; Efežanima 2: 4-9; Rimljanima 3: 21-26; Rimljanima 4: 1-8; 22-25; Efežanima 2:10; Galaćanima 5: 22-23 ; Rimljanima 8:29; Rimljanima 12: 1-2; Druga Korinćanima 3: 17-18).
Učimo da je spasenje samo po milosti, samo s vjerom, samo u Kristu. Spasenje nije kombinacija Krista i naših osobnih ljudskih zasluga ili djela. Spasenje nije ni kombinacija Krista i crkvene institucije ili hijerarhije. Kristovo savršeno jednom završeno djelo okajalo je grijehe izabranih i svima koji su izabrani za spasenje dat će se dar spasenja. Niti jedan od izabranih neće biti izgubljen ili zaboravljen, niti će bilo koji od izabranih odbiti stvaran poziv na spasenje. Svi izabrani bit će opravdani, posvećeni i proslavljeni. Svim izabranima je vječno postojano njihovo spasenje, tako da svi izabrani mogu biti sigurni u svoje spasenje (Efežanima 2: 1-9; Djela 15:11; Rimljanima 3: 20-26; Rimljanima 5: 6-21; Galaćanima 2: 15-21; Galaćanima 3: 1-14; Druga Timoteju 1: 9-10; Tit 3: 3-7; Ivan 6: 37-40, 44; Ivan 10: 27-30; Djela 13:48; Druga Timoteju 2 : 19; Rimljanima 8:14; Prva Ivanova 5: 10-13).
„Oni koje Bog uistinu poziva, on ih također i opravdava; ne ulijevanjem ispravnosti u njih, već opraštanjem njihovih grijeha i pribrojavanjem i prihvaćanjem tih osoba kao pravednika; ne zbog bilo čega što je u njima stvoreno ili sto su učinili oni, već samo zbog Krista; ne pridruživanjem samoj vjeri, njihovog čina vjerovanja ili bilo koje druge evanđeoske poslušnosti njima, kao njihovu pravednost; već im pripisujući Kristovu pokornost i ispunjenje, oni primaju i počivaju u Njemu i Njegovoj pravednosti vjerom; a vjeru nemaju sami za sebe, jer je to dar Božji “(Westminster Ispovijest vjere, poglavlje 11, br. 1).
Učimo da će oni koji su spašeni milošću Božjom imati goruću želju živjeti po Duhu Božjem i za Božju slavu. Iako vjernici nikada neće biti savršeni s ove strane neba, oni koji su spašeni aktivno će tražiti svetost i sličnost Kristu. Oni će također aktivno odbaciti svijet i njegova bezbožna zavođenja. Posvećenje je sinergijsko, Bog i čovjek rade zajedno u procesu prilagođavanja vjernika slici i prilici Kristovoj (Rimljanima 8:14; Rimljanima 12: 1-2; Druga Korinćanima 3: 17-18; Filipljanima 2: 12-13 ; Galaćanima 5: 16-26; Prva Timoteju 4: 7-10; Jakov 4: 4; Prva Petrova 2: 1-3; Prva Ivanova 2: 15-17; Otkrivenje 18: 4-8).
„Oni koji su nekoć djelotvorno pozvani i preporođeni, imaju novo srce i novi duh stvoren u njima, nadalje su posvećeni, stvarno i osobno, krepošću Kristove smrti i uskrsnuća, Njegovom Riječi i Duhom koji prebiva u njima, čime se uništava vlast nad cijelim tijelom grijeha, i mnogo njegovih požuda sve je više i više oslabljeno, i ojačano u svim spasonosnim milostima u prakticiranje istinske svetosti, bez koje nitko neće vidjeti Gospodina “(Westminsterska ispovijest Vjera, poglavlje 13, br. 1).
„Svima onima koje je Bog predodredio za život, i samo njima, Bogu se svidjelo u Njegovo određeno i prihvaćeno vrijeme, da upravo svojom Riječju i Duhom pozove iz stanja grijeha i smrti, u kojem su po prirodi, na milost i spasenje, po Isusu Kristu; prosvjetljujući njihov um da duhovno i spasonosno razumiju Božje stvari, uzimajući im srce od kamena i dajući im srce od tijela; obnavljajući njihove volje i, Svojom svemogućom snagom, određuje ih za ono dobro, djelotvorno ih privlačeći Isusu Kristu; pa ipak, dolaze najslobodnije, voljom volje Njegove milosti (Westminstersko ispovijedanje vjere, poglavlje 10, br. 1).
„Ovaj djelotvorni poziv je samo od Božje slobodne i posebne milosti, a ne iz čega što bi se nalazilo u čovjeku, koji je u sebi potpuno pasivan, sve dok ga Duh Sveti ne oživi i ne obnovi, i time mu omogući odgovoriti na ovaj poziv i prigrliti milost koja se u njoj pruža i prenosi “(Westminstersko ispovijedanje vjere, poglavlje 10, br. 2).
Učimo da je Isus Krist otišao na križ i položio svoj život za svoje ovce (izabrane po Bogu). Otkupio je svoje ovce tako što je umjesto njih kažnjen za njihove grijehe i podnio je punu srdžbu Božju umjesto njih. Umro je smrću kakvu oni zaslužuju, ali tri dana kasnije uskrsnuo je pobjedom, u potpunosti plativši grijehe svojih ovaca za sudnji dan. Otac je u potpunosti prihvatio Kristovu žrtvu, Kristova žrtva u potpunosti je pomirila Božji gnjev prema izabranicima i njihovim grijesima (Ivan 10:11, 14, 22-30; Matej 25: 31-46; Efežanima 5:25; Druga Korinćanima 5 : 21; Prvi Petar 1: 18-21; Prvi Petar 3; 18; Prva Ivanova 2: 2; Prva Ivanova 4: 9-10; Ivan 19:30; Rim 1: 3-4; Rim 5: 6-11; Prva Solunjanima 5: 9-11).
Učimo da Duh Sveti djelotvorno poziva i obnavlja izabrane čak i dok su još mrtvi u svojim prijestupima i grijesima. Duh Sveti ih čini živima u duhovnom carstvu (preporod); Daje im dar vjere kako bi se mogli pokajati za svoje grijehe i svoju vjeru za spasenje položiti samo u Krista; Bog ih proglašava pravednima u svojim očima (opravdanje) zbog savršene Kristove pravednosti koja je pripisana njihovom računu (priračunata). Plod obnovljene duše očituje se kad im Duh Sveti daje pokoran život i dobra djela na Kristovu slavu (posvećenje), život koji se sve više prilagođava Kristovoj slici i prilici (Ivan 6:37; Prva Petrova 1: 23-24; Efežanima 1: 13-14; Efežanima 2: 4-9; Rimljanima 3: 21-26; Rimljanima 4: 1-8; 22-25; Efežanima 2:10; Galaćanima 5: 22-23 ; Rimljanima 8:29; Rimljanima 12: 1-2; Druga Korinćanima 3: 17-18).
Učimo da je spasenje samo po milosti, samo s vjerom, samo u Kristu. Spasenje nije kombinacija Krista i naših osobnih ljudskih zasluga ili djela. Spasenje nije ni kombinacija Krista i crkvene institucije ili hijerarhije. Kristovo savršeno jednom završeno djelo okajalo je grijehe izabranih i svima koji su izabrani za spasenje dat će se dar spasenja. Niti jedan od izabranih neće biti izgubljen ili zaboravljen, niti će bilo koji od izabranih odbiti stvaran poziv na spasenje. Svi izabrani bit će opravdani, posvećeni i proslavljeni. Svim izabranima je vječno postojano njihovo spasenje, tako da svi izabrani mogu biti sigurni u svoje spasenje (Efežanima 2: 1-9; Djela 15:11; Rimljanima 3: 20-26; Rimljanima 5: 6-21; Galaćanima 2: 15-21; Galaćanima 3: 1-14; Druga Timoteju 1: 9-10; Tit 3: 3-7; Ivan 6: 37-40, 44; Ivan 10: 27-30; Djela 13:48; Druga Timoteju 2 : 19; Rimljanima 8:14; Prva Ivanova 5: 10-13).
„Oni koje Bog uistinu poziva, on ih također i opravdava; ne ulijevanjem ispravnosti u njih, već opraštanjem njihovih grijeha i pribrojavanjem i prihvaćanjem tih osoba kao pravednika; ne zbog bilo čega što je u njima stvoreno ili sto su učinili oni, već samo zbog Krista; ne pridruživanjem samoj vjeri, njihovog čina vjerovanja ili bilo koje druge evanđeoske poslušnosti njima, kao njihovu pravednost; već im pripisujući Kristovu pokornost i ispunjenje, oni primaju i počivaju u Njemu i Njegovoj pravednosti vjerom; a vjeru nemaju sami za sebe, jer je to dar Božji “(Westminster Ispovijest vjere, poglavlje 11, br. 1).
Učimo da će oni koji su spašeni milošću Božjom imati goruću želju živjeti po Duhu Božjem i za Božju slavu. Iako vjernici nikada neće biti savršeni s ove strane neba, oni koji su spašeni aktivno će tražiti svetost i sličnost Kristu. Oni će također aktivno odbaciti svijet i njegova bezbožna zavođenja. Posvećenje je sinergijsko, Bog i čovjek rade zajedno u procesu prilagođavanja vjernika slici i prilici Kristovoj (Rimljanima 8:14; Rimljanima 12: 1-2; Druga Korinćanima 3: 17-18; Filipljanima 2: 12-13 ; Galaćanima 5: 16-26; Prva Timoteju 4: 7-10; Jakov 4: 4; Prva Petrova 2: 1-3; Prva Ivanova 2: 15-17; Otkrivenje 18: 4-8).
„Oni koji su nekoć djelotvorno pozvani i preporođeni, imaju novo srce i novi duh stvoren u njima, nadalje su posvećeni, stvarno i osobno, krepošću Kristove smrti i uskrsnuća, Njegovom Riječi i Duhom koji prebiva u njima, čime se uništava vlast nad cijelim tijelom grijeha, i mnogo njegovih požuda sve je više i više oslabljeno, i ojačano u svim spasonosnim milostima u prakticiranje istinske svetosti, bez koje nitko neće vidjeti Gospodina “(Westminsterska ispovijest Vjera, poglavlje 13, br. 1).